Slika umjetnička, Alfred Krupa, original iz 1971. god. "Motiv iz Ozlja"

Opširnije o oglasu

Cijena 220 € ili najbolja ponuda.
Veličina slike sa okvirom 74x60 cm.
Tehnika: Tempera.
Nalazi se u Karlovcu. Informacije na mob. 0 91 39 50 6 40.
Ne odgovaram na poruke niti mail. Pozivi na mob. isključivo.

Alfred Krupa stariji (Alfred Joseph Kruppa, Mikołów, 22. VII. 1915. — Karlovac, 16. X. 1989.) bio je hrvatski slikar, ilustrator, grafičar, likovni pedagog, izumitelj, te sportski i kulturni djelatnik.

Odrastao je na skrbi svoje bake Therese Podkowe, obzirom da su mu otac Jan, koji je bio slikar, i majka Anastasia umrli 1919. i 1921., dok je Alfred još bio malo dijete.
Još kao osnovnoškolac, pokazivao je talent za crtanje. Spletom okolnosti portretira tadašnjeg predsjednika Poljske, glasovitog maršala Jozefa Pilsudskog i njegova škola za to dobiva darove.

Polazi gimnaziju u Katowicama, na kojoj je u jednoj godini položio dva razreda. Pomaže baki uzdržavajući se djelomično sam, crtajući portrete i zajedno s braćom radeći najteže fizičke poslove.
1932. upisuje Likovnu akademiju u Krakovu, na kojoj je diplomirao 1937. godine, u klasi Józefa Mehoffera, jednog od vođa pokreta „Mlada Poljska“ i jednog od najcjenjenijih poljskih umjetnika toga vremena, koji je surađivao sa slavnim slikarom Stanislavom Wyspiańskim.
Bavi se i boksom te streljaštvom, te postaje amaterski boksački prvak Poljske u perolakoj kategoriji.
1938. odlazi na odsluženja vojnog roka. Slobodno vrijeme koristi za crtanje portreta.

Tijekom napada na Poljsku početkom rujna 1939., sudjelovao je u otporu Njemačkoj agresiji, na najizloženijoj točci bojišnice. Gotovo cijela njegova jedinica od 13 000 ljudi je poginula, a Krupa je bio jedan od svega sedamdesetak preživjelih. Tjedan dana luta bojištem (povlačenje Poljske vojske u rasulu) u teškom psihofizičkom stanju, što je rezultiralo djelomičnom amnezijom.

Iz zarobljeničkog logora mobiliziran je u njemačku vojsku s kojom koncem 1942. u sklopu njemačkih jedinica dolazi na teritorij tzv. Nezavisne Države Hrvatske, okupirane od Nijemaca i Talijana. Tu, između Kulen Vakufa i Donjeg Lapca 7. kolovoza 1943. prelazi partizanima.

U međuvremenu njegova polusestra Hildegard Marie (Ossek), 1944. biva ubijena u Auschwitzu, brat Gerhard i Engelbert nestaju u Sovjetskom Savezu (Engelbert se 1948. vraća iz četverogodišnjeg zarobljeništva), a baka 1945. umire od tuge, ne znajući ništa o njima. Mještani provaljuju u njezinu kuću i raznose stvari iz njezina i Alfredova doma.

Nakon rata, nalazi se s Edom Murtićem, Nikolom Raiserom, Daliborom Parećem i dr. među polaznicima viših godina Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, koja mu je priznala tj. nostrificirala u Poljskoj stečeno zvanje akademskog slikara.
Odmah po oslobođenju Zagreba, prvi je likovni umjetnik koji je u glavnom gradu Hrvatske održao samostalnu izložbu slika, u Salonu Ulrich. Ta je izložba ujedno bila i njegova prva samostalna izložba.
1945. djeluje kao likovni pedagog na Krku, u vrbničkoj Gimnaziji.
1946. dokazi u Karlovac, u kojem iste godine priređuje samostalnu izložbu, i u kojem će provesti ostatak života, obilježivši svekoliki likovni, kulturni i sportski život toga grada.
U Karlovcu dva i pol desetljeća intenzivno djeluje kao predani likovni pedagog: predaje na karlovačkoj Učiteljskoj školi, u Gimnaziji i u Osnovnoj školi, te istovremeno, desetak godina iza rata, djeluje i kao boksački trener, odgojivši tri boksačka prvaka Hrvatske.
Čitavo to vrijeme kontinuirano slika i izlaže, no slikarstvu će se potpuno posvetiti tek 1971. nakon odlaska u mirovinu.

Slikarski opus Alfreda Krupe je golem.
Najpoznatiji je po akvarelima lirskog ugođaja kojima prikazuje Karlovac i njegovu okolicu, osobito rijeke, njih čatiri, po kojima je Karlovac osobito glasovit. Slikao je međutim i dalmatinske i primorske motive, a s njegovih putovanja po Makedoniji i Bosni, ostali su brojni crteži.

Na obzorju modernog akademskog realizma, zapravo građanskog slikarstva svojega vremena, kojeg je, uz Slavka Tomerlina, Viktora Šipeka, Ljudevita Šestića i Gabrijela Jurkića možda najvažniji hrvatski predstavnik, Krupa slika brojna djela, koja se danas nalaze u velikom broju privatnih i javnih zbirki, a koja tek čekaju pravu stručnu valorizaciju.

Pretežito je riječ o radovima u vodenim tehnikama: akvarelu, tušu, sepiji, bajcu, tušu u boji i „suhom“ akvarelu koje su najbolje odgovarale Krupinu temperamentu, motivima koje je slikao, ali i materijalnim mogućnostima koje su u Hrvatskoj za talente koji nisu imali klijentelističkih sklonosti, uvijek bile reducirane.
Značajan broj radova je ostvario i u olovci, ugljenu, masnom kreonu, kredi i flomasteru, kao i u temperi i ulju.

Tematika Krupinih crteža i slika je tipično građanska: pejzaži, portreti, vedute, seoski motivi, aktovi , animalistika.
Crteže mu karakteriziraju jasnoća, logika i vjernost motivu.
Slike, osobito riječni pejzaži po kojima je, kao i po parkovnim vedutama suvremenog Karlovca široj javnosti najbolje poznat, prožete su lirskim akordima, koji su, negdje od sedamdesetih nadalje - pretežito sjetnog ugođaja.

Iako će elemente svih ovih raznorodnih pristupa mediju slikarstva održati i kasnije (npr. „Strašila“, 1978.), tijekom sedamdesetih i osamdesetih uglavnom će se posvetiti lirskom bilježenju slikovitih vizura svoga grada i još slikovitije karlovačke okolice, o kojima je kritika najviše i pisala, i po kojima je širokoj javnosti i najbolje poznat. Riječ je o djelima koja su mu zasluženo donijela epitet „Chopina hrvatskog slikarstva“, prvenstveno radi njihova sjetnog ozračja, koje se, redukcijom kolorita i sumarnošću prikaza, bitno razlikuje od djela slične tematike nastalih tijekom pedesetih. Njegovi radovi tih godina su "blagi i primamljivi, koloristički sočni i živi, natopljeni emocijama i sugestivni" (Juraj Baldani).

Krupa je za života priredio preko 30 samostalnih izložbi, te je bio najaktivniji, a vjerojatno i najvažniji karlovački slikar svojega vremena, te zasigurno jedan od najvažnijih hrvatskih slikara realista i akvarelista dvadesetog stoljeća.
Posmrtno su mu priređene izložbe u Zagrebu (1996., s unukom Alfredom F. Krupom 2008.), Karlovcu (1990., 1997., 2006.) i Splitu (Festival akvarela Hrvatske, 1997.), a djela su mu uvrštena i na nekoliko problematskih retrospektiva.

Godine 2005., povodom devedesetogodišnjice rođenja, Hrvatsko filatelističko društvo Karlovac posvetilo mu je prigodni poštanski žig i omotnicu.
Usprkos tome što je kako u Karlovcu, tako i na razini Hrvatske njegov rad, ponajprije onaj umjetnički, općenito poznat, interesima vrlo raznorodan opus Alfreda Krupe tek očekuje pravu stručnu i kulturološku valorizaciju.
Slika se nalazi u Karlovcu.
Informacije na mob. 091 3950 640.
Ne odgovaram na poruke niti mail. Pozivi na mob. isključivo.